Autor "Cvijeta Srebrenice" za N1: Istina je priznata, ovo je drugi spomenik žrtvama genocida ispred UN-a

Hebib kaže da je ceremonija bila izuzetno teška i emotivna, posebno zbog prisustva Majki Srebrenice i činjenice da se djelo trajno upisuje u prostor UN-a.

“Veoma težak osjećaj, čudan. Kada uradite ovakvu stvar, sjećanje, vraćanje u historiju, sve šta je bilo nazad. Gledate majke. Zlatko Lagumdžija, naš ambasador, napravio je jako veliki posao. Uspjeli smo to po svojoj rezoluciji, a sada je ovaj spomenik kao pečat koji će ostati za sve generacije svijeta, da se nikad ne ponovi", kazao je Hebib na početku razgovora.

Podsjeća da je riječ o drugom spomeniku posvećenom genocidu koji se nalazi u ovom parku – pored memorijala za Ruandu.

“Tako da je tim divnih ljudi, studija, ideja gospodin Krvavac doprinio arhitektonski kao i ostali te i kamenoresci koji su također radili na kreirenju spomenika i mislim da su uspjeli u relativno kratkom roku napraviti jedno umjetničko djelo. I nema puno spomenika, moram vam reći. Samo postoji jedan spomenik za Ruandu, do sada je postojao za genocid. Drugi, jedini u svijetu koji je postavljen, to je ovaj spomenik posvećen Srebrenici. Ostali su spomenici umjetnosti koji su poklonjeni Ujedinjenim nacijama, kao što je skulptura konja čuvenog skulptora gospodina Meštrovića", pojasnio je bh. umjetnik.

“Osakaćeno turbe, slomljeno srce”

Govoreći o nastanku idejnog rješenja, Hebib ističe da je polazište bio prepoznatljivi "Cvijet Srebrenice", nastao kao simbol majki koje su izgubile svoje najmilije.

“Ja sam u jednu ruku nadogradnja sama ideje kao umjetnik. Arhitektica iz Gračanice je napravila Cvijet, kao cvijet onih majki — evo ga, imam ga tu na reveru. Iz te aplikacije ja sam zapravo pravio tu konstrukciju koja bi bila postavljena vani, da stoji bez ikakvog utjecaja vremena. Tako da je napravljen od rosfaja, od čelika. Donji dio smo napravili kao bosansku kaldrmu od kamenja, da bude autentično, ono što bi se reklo bosanskohercegovačko. On je bijele boje, kao što kažu: bijela je ta koja je nevinost, zelena boja je zdravlje, svjetlost. To su neki simboli koje sam pretvorio minimalistički u tu jednu konstrukciju koja je u stvari kao osakaćeno turbe, tako bih ga nazvao. Kao slomljeno srce. Dosta je teško o tome govoriti; mislim da se emocije sliježu, jer jako su bile teške pripreme svega, kompletna ta patologija", naglasio je Hebib.

Hebib naglašava i važan potez Ujedinjenih nacija, koje su same stale iza ceremonije i pozvale diplomate iz cijelog svijeta.

“Na kraju krajeva, na otvaranje ovog spomenika pozvale su Ujedinjene nacije. Pozvali su 40–50 ambasadora koji su tu bili i zvanica koje su također bile. Znači, nije ambasador Bosne i Hercegovine gospodin Lagumdžija zvao, nego su zvale Ujedinjene nacije, koje su smatrale za shodno da se na taj način izvine za sve što se dogodilo 1995. godine u Srebrenici", kazao je.

Reakcije ambasadora i prijem povodom Dana državnosti BiH

Autor kaže da su i ambasadori snažno reagovali na spomenik, te da su željeli ovjekovječiti trenutak upravo uz "Cvijet Srebrenice".

“Mislim da jeste. Većina njih je željela da se fotografiše sa mnom. Apsolutno svi su nosili ovaj 'Cvijet Srebrenice', što je jedno priznanje. I večeras, po našem vremenu, u 18:00 sati u New Yorku, bit će prijem povodom Dana državnosti BiH, gdje se odazvalo već oko 80 ambasadora, ekscelencija zemalja koje će pristupiti tom malom prijemu. To mene jako čini sretnim, jer mi smo ipak jedna mala zemlja, dva miliona stanovnika svega, koja je proživjela mnoge stvari i traume, i još se ti zemljotresi neki nisu smirili", naveo je Hebib.

Kaže da su osjećaji pomiješani - i ponosan je i tužan u isto vrijeme, jer bi, kako je kazao, najradije stvarao u sasvim drugačijem, “normalnom” kontekstu, a ne u sjeni genocida.

“Meni je ponos što sam dio toga, i jako sam i tužan što sam prošao sve te priče i tako dalje. Volio bih da je to neka skulptura kao studij akta u neke moje varijacije, neke druge. Međutim, veliko je to što sam imao poštovanje i razumijevanje za rad mojih saradnika - kolege Krvavca, ekscelencije ambasadora, kamenorezaca. To me čini ponosnim jer sam slobodni umjetnik više od 40 godina. A kad pogledam svoje odrastanje, za koje vi baš lijepo pitate i govorite, i te trenutke kad sam vidio sve to s tim majkama i svim ekscelencijama - puno je tu emocije i svega se desilo u tim vremenima promocija. Ja mislim da će večeras na tom prijemu u Ujedinjenim nacijama, koji je u državnoj organizaciji na poziv članova Predsjedništva gospodina Željka Komšića i gospodina Denisa Bećirovića, produžiti ta emocija i obilježavanje", istakao je.

Majke Srebrenice: bol, borba i “komad zemlje” u UN-u

Posebno mjesto u njegovoj priči imaju Majke Srebrenice, čija je borba, kako kaže, trajala tri decenije i dovela upravo do ovakvog obilježavanja u srcu svjetske diplomatije.

“Jako emotivan razgovor sam imao s predsjednicom udruženja, koju ja inače ovako zovem 'majka'. Ona je žena jaka kao kamen, kao to željezo koje sam ja postavio — nehrđajući čelik. Ona je izgubila 22 člana svoje bliže porodice. Izgubila je supruga, jedinog sina i tako dalje. Ta njihova borba, koja traje 30 godina… Oni su prvi u stvari došli u Ujedinjene nacije kod generalnog sekretara i tražili taj komad zemlje da se to obilježi, jer do tada je postojao samo spomenik u Ruandi. Tako da je maestralni diplomata, vrhunski diplomata, mogu reći profesor, doktor Zlatko Lagumdžija, sa svojim znanjem uspio u dvije-tri godine, od Rezolucije pa nadalje, da dođemo do ovog pečata — do ovog spomenika", rekao je Hebib.

Hebib je opisao i koliko su susreti s majkama teški i dirljivi, ali i koliko snage i univerzalne poruke nose.

"Njihovi govori su takvi da nikog ne vrijeđaju, daju neku ljubav svim majkama svijeta, i decidno kaže da je vjera potpuno privatna stvar čovjeka, gdje se ljudi ne trebaju dijeliti. I onda vas to vrati u sva ta vremena", dodao je pa kazao:

"I kao što ste malo prije pitali za ambasadore — i njih je potreslo. Svi su željeli da se slikaju s njom, a ja sam se sklanjao. Međutim, oni su tražili i fotografiju s autorom. Kao što sam rekao, volio bih da je ovo drugačije, ali šta ćemo — život je takav. I jeste. Ja sam ponosan, u pravom smislu, što sam dio ove priče i tog spomenika koji će ostati vječan za sve generacije kao neka opomena, i da se nikome više nikad ne ponovi nigdje u svijetu — kao simbol istine i dijela pravde koju su majke Srebrenice dobile sa ovom Rezolucijom o genocidu i svime što se dešavalo nakon toga".

“Nikad nije kasno, važno je da je istina priznata”

Na pitanje da li je Bosna i Hercegovina “najvažnija vijest” u UN-u tog dana, autor kaže da je osjećaj takav – i da je to posebno važno upravo za majke i preživjele.

“Jesmo. Svi smo ponosni na to. Kao što rekoh — tračak za majke Srebrenice, to je tračak onoga što je pružio UN. Zamjenik generalnog sekretara imao je veoma emotivan govor u vezi svih stvari koje su se desile. I ja uvijek kažem: nikad nije kasno. Važno je da su priznate stvari u svijetu, da je istina dotakla ono što se kaže — istinu. I to je, zapravo, poljubac križu mira, oprostu na neki način. Većina govornika osvrnula se na to da ne treba dijeliti stvari, da nema podjela. Većina govornika bila je jako emotivna. Nakon što je završeno otkrivanje spomenika došao sam ovdje u atelje u New Yorku prije pola sata, tako da me još drže emocije. Nisam se još javio ni mojim najbližim", poručio je Hebib na kraju razgovora za N1.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad